Donacija jajnih ćelija: psihološka perspektiva primaoca
Put do odluke
Za žene i parove koji razmatraju donaciju jajnih ćelija, put do te odluke često je dug i emotivno iscrpljujući. Prethode joj mnoge neuspješne procedure, dijagnoza smanjene rezerve jajnika, prijevremena menopauza ili drugi medicinski razlozi koji su zatvorili vrata biološkom majčinstvu onako kako je bilo zamišljeno.
Prva reakcija na pomisao o donaciji često je otpor. Mnoge žene opisuju osjećaj gubitka — gubitka genetske veze s djetetom, gubitka slike o sebi kao majci na način koji su oduvijek zamišljale. Taj gubitak je stvaran i zaslužuje da bude prepoznat i oplakan, a ne zaobiđen.
Važno je razumjeti da prihvatanje donacije ne znači odustajanje, ono znači pronalaženje novog puta ka istom cilju.
Proces odlučivanja
Psihološki zdrava odluka o donaciji jajnih ćelija podrazumijeva prolazak kroz nekoliko unutrašnjih faza:
- Suočavanje s gubitkom: Prije nego što se može donijeti slobodna odluka, potrebno je dozvoliti sebi da se žali za onim što neće biti. Mnoge žene preskaču ovu fazu u žurbi da "nastave dalje", ali neprocesuirana tuga može se pojaviti kasnije, tokom trudnoće, nakon porođaja ili kad dijete odraste.
- Informisanje i razumijevanje: Razumijevanje procesa donacije, ko su donatori, kako se vrši selekcija i koje su pravne i etičke smjernice pomaže da se smanji anksioznost i ojača osjećaj kontrole.
- Usklađivanje s partnerom : Ako ste u vezi, ključno je da oba partnera prođu kroz ovaj proces zajedno i da odluka bude zajednička. Razlike u tempu prihvatanja su normalne, ali je važno da se ne donosi konačna odluka dok jedan partner nije spreman.
- Pronalaženje ličnog smisla : Svaka žena i svaki par mora pronaći sopstveni odgovor na pitanje: "Šta za mene znači biti majka i roditelj? Šta za mene znači roditeljstvo?" Za mnoge, odgovor prestaje biti vezan za gene i postaje vezan za nošenje djeteta, rađanje, dojenje, odgajanje,sve ono što genetski materijal ne određuje.
Tokom trudnoće i nakon porođaja
Trudnoća ostvarena putem doniranih jajnih ćelija može donijeti nova i neočekivana osjećanja.
Istraživanja dosledno pokazuju da majke koje su rodile uz pomoć donacije jajnih ćelija razvijaju jednako snažne emocionalne veze s djecom kao i majke koje su začele prirodnim putem. Biološka trudnoća , nošenje djeteta, razmjena hormona, osjećanje prvih pokreta, ostavlja dubok biološki i psihološki trag koji je neosporan.
Donacija jajnih ćelija i epigenetika
Kao što smo već istakli, odluka o donaciji reproduktivnih ćelija često otvara mnoga emocionalna pitanja i dileme identiteta. Mnoge žene koje prolaze kroz ovu proceduru se pitaju: „Da li ću se osjećati kao prava majka? Hoće li postojati veza sa djetetom ako ne dijelimo gene?“
U posljednje vrijeme, nauka o epigenetici unosi novu nadu i razumjevanje u ovu temu. Epigenetika proučava kako se geni izražavaju, u zavisnosti od okruženja u kome se razvijamo, uključujući i okruženje materice. Tokom trudnoće putem donirane jajne ćelije, tijelo žene koja nosi trudnoću ne igra pasivnu ulogu. Naprotiv, njen organizam učestvuje u regulaciji razvoja embriona, šaljući biohemijske signale koji utiču na aktivaciju određenih gena. Ovi epigenetski procesi omogućavaju da majčino tijelo „komunicira“ sa genetskim materijalom i oblikuje razvoj bebe, ostavljajući trajan biološki pečat iako ne i genetski. Jedan od pionira u širenju ovih ideja je Bruce Lipton, ćelijski biolog koji je svojim radom ukazao na to da „naše misli, emocije, i okruženje utiču na to kako se geni ponašaju“. Biološko nasleđe nije fiksno i nepromjenjeno već podložno uticajima koje unosimo mi kao roditelji kroz ljubav, podršku, kontakt i razumjevanje.
Donacija spermatozoida: psihološka perspektiva primaoca
Specifičnosti ove odluke
Donacija spermatozoida nosi sopstvene psihološke izazove koji se razlikuju u zavisnosti od toga da li je primalac par s muškim faktorom neplodnosti. Odluka o donaciji spermatozoida često dolazi nakon dijagnoze koja duboko pogađa muškarca: azoospermija ili genetski razlozi. Muškarac se može suočiti s osjećajima sramote, nedovoljnosti i gubitka identiteta vezanog za roditeljstvo i muškost. Ovo su osjećanja koja se rijetko izgovore naglas, ali koja imaju snažan uticaj na par ukoliko se ne adresiraju. Žena u takvom paru može se naći u osjetljivoj poziciji — želi podržati partnera, ali i napredovati ka roditeljstvu. Usklađivanje tih potreba zahtijeva otvorenu komunikaciju i, često, stručnu podršku.
Proces odlučivanja
Slično kao i kod donacije jajnih ćelija, zdrava odluka prolazi kroz faze prihvatanja, informisanja i usklađivanja. Posebno je važno:
- Dati prostora muškarcu: U parovima gdje postoji muški faktor neplodnosti, muškarac često potiskuje sopstvenu tugu kako bi "bio jak" za partnericu. Prostor za njegovu bol jednako je važan kao i za nju.
- Ne žuriti: Donacija spermatozoida je medicinski relativno jednostavan postupak, što ponekad navodi parove da donesu odluku brzo, bez dovoljno psihološke pripreme. Brzina postupka ne smije zamijeniti dubinu odluke
Zajednički psihološki aspekti bez obzira na vrstu donacije
Psihološka podrška: kada je tražiti?
Preporučuje se razgovor sa psihologom ili psihoterapeutom u sljedećim situacijama:
- Kada se osjećate blokirano u procesu odlučivanja
- Kada postoje značajne razlike između partnera u prihvatanju donacije
- Kada prethodna iskustva gubitka (pobačaji, neuspješne IVF procedure) opterećuju sadašnji proces
- Kada tokom ili nakon trudnoće primijetite osjećanja koja vas zbunjuju ili uznemiravaju
- Kada imate pitanja o tome kako razgovarati s djetetom
Traženje podrške nije znak slabosti — to je znak da ozbiljno shvatate ono što prolazite i da želite proći kroz to na zdrav način
Zaključak
Roditeljstvo koje počinje donacijom nije manje vrijedno, manje stvarno ili manje vaše. Ono je rezultat hrabrosti, ljubavi i odlučnosti da budete roditelj bez obzira na prepreke.
Vaš put možda nije bio onakav kakav ste zamišljali. Ali dijete koje dobijete na kraju tog puta neće znati za prepreke , znaće samo za ljubav s kojom je dočekano.
Naš tim je uz vas u svakom koraku.
Sanja Lukač, psiholog
